šit.
sjedam za ovaj jebeni komp i pokusavam napisati jebeni post iako nemam ni "I" od jebene inspiracije.
volim snijeg.
volim ga zato što kod nas pada svake prijestupne. iako imam svakodnevne glavobolje jer me non-stop gađaju u glavu. i iako mi uvijek uništi ovu faking kosu na koju svako jutro potrošim pola sata, a čim izađem vanka bude kao da tih pola sata nije ni postojalo.
i iako se smrzavam i ne osjećam prste. i iako mi uvijek starke budu natopljene. [ne pitajte me zašto nosim starke po snijegu.] i iako uvijek padam. [danas sam se satrala kao kruška 3 puta. U JAVNOSTI. pola sata kasnije sam se satrala na sredini pekarne. na guzicu. i ne, uopće nisam umrla od srama.]
ali ja i dalje volim snijeg. valjda.
znate što organski ne podnosim? djecu. pogotovo onu malu. koja samo krešte, plaču i SERU. frustriraju me.
danas mi je došla sestrična sa svojim novopečenim [ xD ] djetetom. naravno, pravila sam se da me to sve zanima. kaže meni sestrična da ga primim. i ja ga primim. i desi se ono najgore. onaj odvratan smrad, sličan ukiseljenim, ustajalim rajčicama, kupusu ili nešto tako. dijete počne plakati. i posere se u mom naručju.
pravila sam se kao da mi je to sve zabavno. očito sam bila uvjerljiva jer me sestrična natjerala da mu mjenjam pelene. ne, ne želite slušati kako je prošlo moje prvo mjenjanje pelena. zbilja ne želite.
zanemarujući navedeno gore, i to što nisam ništa jela od podne, osjećam se super. valjda.
-.-"
oču ovu majicu.
21:34 -
Komentiraj { 7 }
Print -
#
život je ples pun krivih koraka.
novi post. opet.
ne znam, nekako imam potrebu za pisanjem. nisam dugo.
baš sam maloprije čitala svoj dnevnik. ne mogu vjerovati kako sam se promijenila.
evo jedan dio, napisan 27.07.2009. :
... presritna sam. ne želim da se išta promini. ovako mi je savršeno. imam sve što želim i uživam u tome. ja ga volim, on mene voli. imam najbolje prijatelje. dani su mi ispunjeni. želim ostat u ovom trenu zauvijek. "
još jedan dio, napisan 12. 08. 2009. :
"... ne mogu više ovako. umrit ću. nismo više skupa. a prijatelji me ne shvaćaju. govore mi da se previše brinem oko dečka. ali nemaju pravo. jer je on jedan jedini, i volim ga. i nijedan nije bolji od njega. plus toga, starci će mi se vjerojatno rastavit. ajme, da bar mogu ubrzat vrime. za nekih par mjeseci. di će sve ponovno biti ok, di će mi se starci pomirit i di ću ga zauvik zaboravit..."
e pa, par miseci je prošlo.
zaboravila sam ga. i to odavna. shvatila sam da nije vrijedan, i da su frendovi imali pravo. ima toliko boljih od njega.
starci su mi još uvijek na istom. više nisam toliko tužna oko mogućnosti da se rastave. to je već normalna pojava. i ako se ne slažu, što nije bolje da ne žive skupa? kako sam prije bila sebična. htjela sam da ostane zajedno samo zbog mene.
kako sam prominila svoje poglede na sve to? kako odjedanput mislim sve suprotno?
da li je to utjecaj okoline, ili jednostavno odrastanje?
ne znam. ali iskreno, drago mi je zbog ovih promjena. sad napokon vidim ispred sebe.
promjene su dio našeg života. i svaki čovjek se mjenja. to je jednostavno sudbina.
postoje trenuci u životu koji određuju što ćete biti. katkad su mali i suptilni. katkad nisu. ukratko, i kad znaš što će se dogoditi, nisi spreman za velike trenutke. nitko ne želi da mu se život promijeni. ali promijeni se.
20:06 -
Komentiraj { 3 }
Print -
#
i think about you now. who do you think of?
novi blog.
novi početak.
nova ja. :)
gledam kroz svijet drugim očima.
16:49 -
Komentiraj { 1 }
Print -
#
